zbor slušnih aparata može imati i određenih ograničenja, pa ih je potrebno razmotriti.
1) Veličina oštećenja sluha uslovljava izbor uglavnom kod najtežih oštećenja jer se tada obično ne preporučuju aparati koji se nose u uhu (kanalni). Tada su adekvatno rešenje tkz. Super Power slušni aparati. U tom slučaju kao izbor materijala za individualni umetak (olivu) preporučuje se mekši silikonski materijal.
2) Vrsta oštećenja sluha ima uticaja kada je oštećenje sa naglim padom visokih tonova, dok su pri tome niži tonovi očuvani. U ovom slučaju se preporučuju mini-zaušni slušni aparati sa podešavanjem otvorenog uva kojima se postiže potpuna prirodnost zvuka kako iz okruženja tako i prirodnost svoga glasa.
3) Oblik ušnog kanala može usloviti da, kada je kanal isuviše uzak i/ili krivudav, izbor potpuno kanalnih aparata (DIC ili CIC) bude neprimeren. Kao rešenje u ovom slučaju mogu biti ITC ili ITE aparati koji stoje više u ušnoj školjki, kao i širok opseg mini-zaušnih i standardnih zaušnih aparata.
4) Hronična obolenja uha kao što su npr. gljivična i lučenje sekreta uslovljavaju izbor time da je dobro da prilikom nošenja slušnih aparata uho bude što otvorenije kako bi se unutrašnjost kanala što lakše sušila. U ovom slučaju su takođe preporuka mini-zaušni aparati višeg nivoa tehnologije koji omogućavaju otvorenije podešavanje.
5) Uzrast je bitan kada su u pitanju deca jer je tada korišćenje aparata koji se nose u uhu (ITE) povezano sa mogućnošću gubljenja i lomljenja tokom igre, a zbog rasta dece povećavaju se i ušni kanali pa je potrebna češća izrada novih školjki za takve aparate, čime se povećavaju troškovi korišćenja aparata. Naravno, u slučajevima kada roditelji insistiraju na ovakvim rešenjima bez obzira na pomenute rizike, mi izlazimo u susret njihovim zahtevima.
6) Motorika odnosno kontrolisanje sopstvenih pokreta može biti problem kod starijih ljudi i invalida. Tada su preporučljiva što klasičnija rešenja i veći zaušni aparati koji omogućavaju komforno rukovanje.
7) Tinnitus (zujanje, pištanje u ušima) u određenim slučajevima može biti kontrolisan pomoću slušnih aparata. Preduslov je da tinnitus bude lateralni tj. da se čuje u ušima, a ne centralni koji se čuje u glavi. Lateralni tinitus se može uspešno kontrolisati posebnim modelima slušnih aparata koji imaju poseban program za tinnitus, pa je izbor u ovom slučaju ograničen na ovu vrstu slušnih aparata.